Život rimskih legionara bio je pun napora i opasnosti kao, uostalom, i svaki vojnički život. Rimski pisac Vegecije nam donosi zanimljive podatke o aktivnostima koje su imali rimski vojnici. Te aktivnosti su podrazumevale iscrpljujuće treninge koji su obično uključivali dosta trčanja, ali i skokove u dalj, nošenje tereta i, naravno, trening sa oružjem. Svaki vojnik je trebao da bude sposoban da za nekih 5 sati prevali marš od skoro 30 kilometara. Nimalo veselo, kada se uzme u obzir da je kompletna oprema i naoružanje rimskih legionara težila preko 30kg. Šaljivo su vojnike nazivali “Marijeve mule” po rimskom državniku Gaju Mariju koji je reformisao vojsku, i propisao obavezno nošenje teške prateće opreme.
Oprema i naoružanje rimskih legionara
Ove fizički veoma iscrpljujuće aktivnosti, zahtevale su veliku količinu energije i odgovarajuću ishranu. Stoga ne čudi da je glavni deo ishrane rimskih vojnika bilo žito, i da je na meniju bila velika količina ugljenih hidrata. Svaki vojnik je imao dnevno sledovanje žita od preko 1 kilograma. Žito se mlelo u kamenom ručnom mlinu, a brašno se koristilo za izradu hleba ili kaše gde se moglo dodati još i neko meso ili povrće. Hleb se pravio u obliku lepinje, i pekao na vatri u posebnim zemljanim posudama “clibanus” koje su podsećale na zvono, ili se koristio gvozdeni tiganj koji su vojnici nosili sa sobom. Pored hleba, vojnici su pravili i neku vrstu suvog biskvita koji je mogao da se jede čak i posle više meseci, slično dvopeku danas.
Pečenje hleba pomoću clibanusa
Meso je takođe bio važan deo ishrane u rimskoj vojsci
Kao i danas, ljudi su jeli sve ono što im se nalazilo u blizini i bilo na raspolaganju, što je na kraju činilo prilično izbalansirani jelovnik po principu “od svega po malo”. To je isti onaj balans u ishrani kojem i danas treba težiti ukoliko želimo da živimo zdrav život.