ga('require', 'GTM-M7QHGDC');

Poliklinika Medicor Beograd | Radiologija | Rendgen | Rentgen | Kolor dopler | Ultrazvuk

Skip to Content

Kategorija: Ishrana zdravlja

Pomoć organima za detoksikaciju

Mnogi koriste kraj proleća za takozvanu detoksikaciju (koja se često sastoji od posta na voću ili sokovima). Koji god način koristite, treba da znate nekoliko stvari koje mogu pomoći jetri, bubrezima, crevima i koži da lakše eliminišu štetne materije.
Šta pomaže jetri
Jetra je najveći unutrašnji organ i ona filtrira otrove iz naše krvi uklanjajući one toksine koji dospeju u krvotok. Kada njena funkcija oslabi, toksini u krvi se nagomilavaju jer ne mogu da se na odgovarajući način izbace. Zato, pri svakom postu i detoksikaciji, treba pomoći rad jetre, a to možemo učiniti pomoću sledećih biljaka: koren čička, maslačak, artičoka i kurkuma. Rad jetre pomažu namirnice kao što su beli luk, grejpfrut, avokado, orasi i zeleno povrće. Takođe, fermentisane namirnice kao što su kefir ili turšija, pomažu radu jetre.

Šta pomaže bubrezima
Iako su bubrezi relativno mali, oni “prerade” 20 % naše krvi da bi iz nje odstranili otpadne materije i suvišnu vodu. Tako prerađena krv vraća se u telo a otpadne materije i višak vode se drže u bešici dok se odatle ne izbace putem urina. Kad telo počne da izbacuje više otpadnih materija, i bubrezi moraju biti sposobniji da ih izbace. U suprotnom, može doći do problema kao što su infekcija bubrega i bešike. Radu bubrega pomaže čaj od uve, ali i od kukuruzne brade, bobice kleke, rastavić. Nezaslađen sok od brusnice takođe pomaže rad bubrega. Još dve stvari koje mogu potpomoći rad bubrega su jabukovo sirće i magnezijum.

Šta pomaže crevima
Redovno pražnjenje creva je suštinski važno da se telo dobro detoksikuje. Ukoliko pražnjenje creva nije redovno, toksini koji se nađu u stolici mogu da se reapsorbuju se kroz zidove creva, što ih ponovo vraća u krvotok i ostale delove tela. Zato je za detoksikaciju neophodno da pomognemo pravilan rad creva. Pre svega, treba da pijemo dosta sveže vode. Radu creva pomažu sveže povrće i voće. Kupusnjače – kupus, karfiol i brokoli – posebno pomažu radu creva. Đumbir opušta organe za varenje i pomaže kretanje creva. Njihovom dobrom radu takođe će doprineti beli luk i fermentisani napici, kao što je kefir. Magnezijum je takođe važan za dobru crevnu peristaltiku. Za uklanjanje toksina koji su se eventualno nagomilali u crevima može nam pomoći glina ili zeolit.

Šta pomaže koži
Koža je najveći organ za detoksikaciju! Ako je koža suva, nadražena, ili ima mnogo fleka, crvenih mesta, bubuljica i sl, to može biti znak da u organizmu ima previše toksina koji su prisiljeni da se izlaze kroz kožu, zato što su primarni organi za detoksikaciju, jetra i bubrezi, preopterećeni. Radu kože, i opštoj detoksikaciji tela, pomoći će ako pomognemo da se otvore pore na koži. To možemo postići na nekoliko načina. Najprirodniji i najkorisniji u opštem smislu je vežbanje – na primer džoging  – tako da se dobro oznojimo. Takođe, pomažu i trljanje kože suvim peškirom, kao i tople kupke (sa dodatkom magnezijuma i eteričnih ulja), mada letnji period i nije baš vreme za to.

Šta pomaže limfnom sistemu
Limfni sistem obavlja važne funkcije čišćenja tečnosti koje okružuju ćelije, tako što iz njih uklanja nečistoće i otpadne proizvode metabolizma. To ne samo da eliminiše toksine iz tela, već i omogućava ćelijama da funkcionišu na najbolji način. Limfni sistem nema prirodnu pumpu, pa je neophodno kretanje da bi se on stimulisao, da se limfna tečnost ne bi ustajala. Kako to postižemo? Prirodan način je džoging, a korisno je i preskakanje konopca. Masaža takođe pomaže da se aktivira limfni sistem, a pomoći će i trljanje tela mekom suvom četkom ili peškirom.

0

Ishrana rimskih vojnika

Život rimskih legionara bio je pun napora i opasnosti kao, uostalom, i svaki vojnički život. Rimski pisac Vegecije nam donosi zanimljive podatke o aktivnostima koje su imali rimski vojnici. Te aktivnosti su podrazumevale iscrpljujuće treninge koji su obično uključivali dosta trčanja, ali i skokove u dalj, nošenje tereta i, naravno, trening sa oružjem. Svaki vojnik je trebao da bude sposoban da za nekih 5 sati prevali marš od skoro 30 kilometara. Nimalo veselo, kada se uzme u obzir da je kompletna oprema i naoružanje rimskih legionara težila preko 30kg. Šaljivo su vojnike nazivali “Marijeve mule” po rimskom državniku Gaju Mariju koji je reformisao vojsku, i propisao obavezno nošenje teške prateće opreme.

Oprema i naoružanje rimskih legionara

Ove fizički veoma iscrpljujuće aktivnosti, zahtevale su veliku količinu energije i odgovarajuću ishranu. Stoga ne čudi da je glavni deo ishrane rimskih vojnika bilo žito, i da je na meniju bila velika količina ugljenih hidrata. Svaki vojnik je imao dnevno sledovanje žita od preko 1 kilograma. Žito se mlelo u kamenom ručnom mlinu, a brašno se koristilo za izradu hleba ili kaše gde se moglo dodati još i neko meso ili povrće. Hleb se pravio u obliku lepinje, i pekao na vatri u posebnim zemljanim posudama “clibanus” koje su podsećale na zvono, ili se koristio gvozdeni tiganj koji su vojnici nosili sa sobom. Pored hleba, vojnici su pravili i neku vrstu suvog biskvita koji je mogao da se jede čak i posle više meseci, slično dvopeku danas.

Pečenje hleba pomoću clibanusa

 
Uz žitarice, svaki vojnik je dobijao znatno sledovanje mesa (oko pola kg dnevno). Sveže meso se lako kvarilo prilikom nošenja, pa su popularnije bile usoljene varijante poput suvog mesa, kobasica i slanine koja se dosta trošila u rimskoj vojsci. Sveže meso se dobijalo na licu mesta bilo u lovu (vojnici su praktično jeli svaku divljač koja im dopadne šaka), bilo od domaćih životinja koje su takođe pratile vojsku u pohodu. Kao i danas, meso je pečeno ili kuvano, i zatim soljeno. So je bila veoma važan deo sledovanja legionara, i omogućavala je da namirnice poput mesa duže ostanu sveže. Pored mesa korišćen  je dosta i sir, a usled manje kvarljivosti opet su više preferirane usoljene varijante.

Meso je takođe bio važan deo ishrane u rimskoj vojsci

Žitarice, meso i sir činili su osnovu rimske vojničke ishrane. Vojnici su još dobijali vino i ulje (stavljalo se u hleb i ostala jela), a dosta se koristilo i vinsko sirće koje je opet trebalo da namirnice duže održi svežim. Dodatak ishrani činilo je voće, povrće i pasulj, sve u zavisnosti od toga koliko je bilo dostupno i u kojoj zemlji se vojna jedinica nalazila.

Kao i danas, ljudi su jeli sve ono što im se nalazilo u blizini i bilo na raspolaganju, što je na kraju činilo prilično izbalansirani jelovnik po principu “od svega po malo”. To je isti onaj balans u ishrani kojem i danas treba težiti ukoliko želimo da živimo zdrav život.

0

Šarena salata od tofua

Sastojci: 250 g grilovanog tofua, 300 g žute boranije, 300 g zelene boranije, 2 glavice crnog luka, 2 kašike hladno ceđenog kokosovog ili maslinovog ulja, soli i bibera po želji
Priprema:
Boraniju kuvati oko 20 minuta. Kad je kuvana, dobro je ocediti i staviti u činiju. Dodati grilovani tofu – (u stvari reč je o posebnoj vrsti sira koja se pravi od soje, soli i morske vode),  crni luk sečen na kolutove, so i biber. Sve promešati i preliti kokosovim ili maslinovim uljem.

Tartufi- najskuplje gljive na svetu…

Tartufi su najcenjenija i najskuplja jestiva gljiva na svetu. Pored izuzetnog ukusa, čuveni su i po svojim lekovitim svojstvima. Od davnina je poznato da ovaj skupoceni delikates predstavlja prirodni lek za potenciju i vitalnost celog organizma.

Tartufi su najskuplje gljive na svetu - © Pixabay

Ove gljive rastu ispod zemlje i to samo u određenim područjima. U njihovom iskopavanju učestvuju svinje ili psi koji su dresirani samo za tu namenu. Tartuf je veoma cenjena namirnica u gastronomiji jer se teško dolazi do njega i ne postoji mogućnost da se veštački uzgaja.

Postoji nekoliko stotina različitih vrsta tartufa, od kojih je svega desetak jestivo. Uglavnom rastu u šumama širom Evrope, a u poslednje vreme pronalaze se u Oregonu i Australiji.

Tartufi imaju veoma karakterističan miris koji prirodno privlači svinje, dok psi moraju da prođu posebnu dresuru da bi mogli lakše da ih pronađu u prirodi. Njihova specifična aroma veoma brzo ispari i zato je veoma bitno da što pre tartuf stigne od šume do trpeze. Ovo je takođe jedan od razloga njegove visoke cene.

Tartufi mogu biti dobar izvor zarade za one koji znaju kako da ih traže i plasiraju. Jedna od najpoznatijih regija bogata tartufima je Istra u Hrvatskoj.

Tartufi su najskuplje gljive na svetu - © Pixabay

Oni pronalaze neverovatnih 7-9 tona tartufa godišnje. Skoro 30% od toga čine crni tartufi, dok 70% čine sezonski beli tartufi koji se mogu naći samo u periodu od septembra do decembra i cena na tržištu mu je viša. Dostižu i do neverovatnih 5.000 evra po kilogramu.

Tartufi se mogu naći i u Srbiji. Postoje posebni tereni koji pogoduju razvoju tartufa. Belih i crnih tartufa najviše ima oko reka Jasenice, Karaš, Lug i Bosut, zatim u okolini Obedske bare i Deliblatske peščare, ali i na Fruškoj gori, planinama Kosmaj, Rudnik, Oplenac i na Svrljiškim planinama.

Kvalitet, miris i ukus tartufa koji rastu u Srbiji, mnogi tvrde, ne može da se meri ni sa jednom drugom vrstom ovih gljiva u svetuViše o tartufima

1